Kod dalekovidnoga je oka prisutan nesklad između duljine očne jabučice i lomne jakosti optičkoga sustava oka što znači da je ili duljina očne jabučice prekratka ili je optička jakost optičkoga sustava preslaba.
Slika nekoga dalekog objekta fokusira se iza mrežnice. Na samoj mrežnici, u usporedbi s pravovidnim okom jednake duljine, nastaje nejasna slika.
Nakon korekcije odgovarajućom naočalnom konveksnom ("plus") lećom slika na mrežnici je oštra. Dalekovidna će osoba gledajući kroz korekcijsku leću vidjeti veću sliku nego bez korekcije. Korekcija je moguća i kontaktnim lećama.
Dalekovidnost je često prisutna a da dalekovidna osoba toga nije ni svjesna. Razlog je u samokorekciji jer oko nesvjesno stalnom akomodacijom ispravlja nejasnu sliku pri gledanju na daljinu, a ta je akomodacija osobito pojačana pri gledanju na blizinu. Sposobnost samokorekcije ograničena je stupnjem dalekovidnosti, a smanjuje se porastom životne dobi.
Subjektivne smetnje u dalekovidnih osoba su: brzo zamaranje očiju, umor, glavobolja, titranje pred očima, vrtoglavica, pojačano suzenje, loša moć koncentracije. Pojavu tzv. staračke dalekovidnosti dalekovidne osobe zamjećuju ranije nego obično.
Posebno je važno prepoznati dalekovidnost kod predškolske djece te pravodobnom korekcijom spriječiti razvoj strabizma (škiljavosti) i slabovidnosti.